Kad sam imala desetak, dvanaest godina moj pape počeo je graditi vikendicu za svoju dušu. Većinu radova obavio je samouko, bez ičije pomoći, a mene bi doveo kao "supervizora" da izrazim svoje mišljenje. "Jel' ti se sviđa", pitao bi sa nadom u očima, mene, balavicu koja nije znala ni što je beton. Pape je bio takav, cijenio je mišljenje djeteta i starca, uvažavao želje i prijedloge. Davao krila.
Imali smo zajedničku želju. U uglu kuhinje napraviti kamin. Ali pape nije znao kako ga napraviti. Od tada su prošla desetljeća, moj pape je zauvijek otišao i u nasljeđe mi ostavio i vikendicu i čežnju za kaminom.
Prije dvije, tri godine u časopisu Moj stan prikazana je zanimljiva imitacija kamina, korak po korak napravljen od šperploče. Zatim je Nely koja piše blog Blue Hortenzia pokazala svoju predivnu imitaciju kamina... sve mi se posložilo osim jedne sitnice. U mome stanu jednostavno ne postoji kutak u kojem bih ga smjestila.
Sve dok jedan kutak nije trebao dobiti drugi TV, smjestiti ga na zid i sakriti gomilu kablova. U obzir je dolazilo samo nešto jednostavno, neupadljivo, što ne zauzima puno mjesta.
"Kamin" nasuprot trosjeda
Nakon mijenjanja greda na kosom stropu, iskoristila sam ostatke... jedna duža greda i dvije kraće koje su malo pobrušene. U prvoj varijanti planirala sam postaviti šipku na koju bi se vješali ukrasi...
Za ispunu udubine u kojoj se nalaze kablovi skrojen je komad od ostatka knaufa i obrađen čipkastom teksturom. Za one koji ne znaju tehniku ukrašavanja čipkom:
- čvrsto napeti uzorak preko podloge
- špatulom premazati akrilnim kitom za drvo preko čipke
- odstraniti čipku (i odmah oprati ukoliko ju želite ponovno koristiti)
- osušenu teksturu lagano prebrusiti i po želji lakirati
Grede su premazane temeljnom bijelom bojom i akrilnim lakom, uzorak rađen pomoću šablone i akrilnog kita.
Za početak, dovoljno da ublaži želju... Nisam baš u cijelosti ispunila svoj san, ali nisam ni odustala od snova:)
Eda
